Menu:

ZAŠTO ODUMIRU SELA DONJE POSAVINE IZMEĐU SISKA I JASENOVCA?, Ivan Barberić

Ovo pitanje u razdoblju 1946.-1990. godine nije imao hrabrosti malo tko postaviti. Danas u početku 21. sto­ljeća ovo pitanje može se oprezno postaviti i pokušati na njega dati i djelić odgovora.
Autor ovog teksta rođen je 1941. godine u posavskom selu Krapje. 1950. godine napustio rodno selo i s roditelji­ma otišao "trbuhom za kruhom u bijeli svijet". Danas rod­na kuća u selu Krapje postoji, ali u njoj stalnih i živih sta­novnika više nema. Kuća je redovno održavana i zaštićena od propadanja. Također je i pod zaštitom spomenika gra­diteljske baštine.
U stalnom traganju za odgovorom na pitanje iz naslo­va, došao sam do podataka o broju kuća i stanovnika 1925. godine, koji su objavljeni u statističkom izvješću Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

Podatci pokazuju sljedeće stanje:

Jasenovac sa selima:

 

 

 

Lončarice, Uštica, Tanac,

kuća

stanovnika

stan/kuća

Jablanac, Višnjica,

 

 

 

Košutarica, Mlaka

1247

5271

4,23

Selo Krapje

284

926

3,26

Selo Drenov Bok

213

825

3,87

Selo Puška

212

803

3,79

Selo Plesmo

113

421

3,73

Autor ovog teksta nije bio u stanju pratiti dokumentirani pad stanovništva u svim selima Posavine, ali posebnog dokaza nije potrebno izvoditi, jer dovoljno je saslušati sjećanje starih stanovnika i proći svim selima te pogledati cijeli niz ruševnih i napuštenih kuća.
U proljeće 1996. godine snimio sam stanje kuća u Krapju prema izjavi i sjećanju Matić Mate-Grginoga:

  1. Do 1940. godine bilo je u Krapju ukupno 312 kuća, sve naseljene.
  2. 1996. godine ima ukupno 155 kuća koje fizički pos­toje.
  3. Od ukupno 155 kuća 1996. godine bilo je prazne 82 kuće ili 53%, a 73 kuće bilo je naseljeno ili 47%.
  4. Od   1940.  godine  do  1996.  godine  nestalo je  157 kuća. Pri tome je jedan dio kuća porušen i preseljena druge lokacije, a drugi dio je ostao bez vlasnika i kuće su se same urušile i nestale.
  5. U 2002. godini selo Krapje ima oko 180 stanovnika.

Od 1946. do 1990. godine u ondašnjoj Jugoslaviji poljoprivredni krajevi dijelili su se na: ravničarske krajeve - uvjetno bogate, brdsko-planinske krajeve - uvjetno siromašne. U istom razdoblju Jugoslavija je dijelila teritorij i na: razvijena područja - uvjetno bogata, nerazvijena područja - uvjetno siromašna. Iz ovih podjela slijedila je pomoć države u raznim vi­dovima, koja je zadržavala postojeću demografsku struk­turu stanovništva i osiguravala normalne uvjete za život i rad u siromašnim dijelovima zemlje.

Prvi razlog demografskog negativnog trenda
Donja Posavina najvjerojatnije nije bila ni u grupi uvjetno-bogatih ni u grupi uvjetno-siromašnih krajeva bivše Jugoslavije, te kao "zaboravljena" pokrajina bila je pre­puštena svojoj crnoj sudbini.
Do 1940. godine selo Krapje je bilo napredno poljopriv­redno područje sa stanovništvom koje se bavilo poljopriv­redom i stočarstvom, a postojala su i mala industrijska postrojena u vlasništvu domicilnih obitelji. Tako su posto­jala tri motorna mlina, pilana s horizontalnim gaterom za prorez visoko vrijedne slavonske hrastovine, bilo je i obr­tnika: opančara, pekara, užetara, stolara, kovača. Između dva svjetska rata na Savi je postojalo i nekoliko mlinova na vodeni pogon. Trgovinom se bavilo nekoliko imućnijih obi­telji, koje su uz trgovine imale i male gostionice. Do 1940. godine u selu je bilo dosta imućnih poljoprivrednih gospo­darstava, te vlasnika trgovina i manjih industrijskih pogo­na. Veća poljoprivredna gospodarstva imala su u obradi od 20 do 40 jutara zemlje.
Za Drugoga svjetskog rata muško odraslo stanovništvo mobilizirano je u razne tada postojeće vojske. S obzirom da je u Posavini uspostavljena čvrsta vlast NDH, odraslo muško stanovništvo je uključeno u redove domobranske i ustaške vojske. Partizanski pokret u Posavini nije imao većeg utjecaja, te je razmjerno malen broj odraslih muškaraca bio uključen u partizanske vojne postrojbe.
U toku rata između 1940. i 1945. godine usporen je rast poljoprivredne proizvodnje, jer muškaraca za rad nije bilo, te se smanjena poljoprivredna proizvodnja održavala na radu žena i starijih muškaraca.

Drugi razlog demografskog negativnog trenda
Za vrijeme Drugoga svjetskog rata jedan dio muškaraca je zbog vojnih obveza bio spriječen baviti se poljoprivrednom proizvodnjom, a i tokom rata bilo je gubitaka u ljudstvu te je po svršetku rata intenzitet poljoprivredne proizvodnje opao.
Ključni događaji važni za sudbinu poljoprivredne proizvodnje i demografski pad dogodili su se međutim u poslijeratnom razdoblju od 1946. godine do danas. Većina vojnih obveznika Posavine zatekla se u "gubitničkim" voj­skama i na "križnom putu" do Bleiburga i natrag fizički nestala bez "traga i glasa". Ono malo muškaraca starije do­bi koji su ostali izvan ratnog vihora kod svojih kuća, u čišćenjima UDB-e i KOS-a također su "netragom nestali". Preživjele udovice su se uhvatile konja i plugova te za­držale manji nivo poljoprivredne proizvodnje dok im je to njihova fizička snaga i godine dopuštala.

Treći razlog demografskog negativnog trenda
U toku 1945. godine na "križnim putovima" nestalo je prema mojoj slobodnoj procjeni 30% do 50% radno sposobnih muškaraca kako u selu Krapju tako i u ostalim seli­ma Posavine. To je bio koban početak propadanja većine sela i domaćinstava posavskoga kraja.
Početak obnove života i rada u posavskim selima, koji je ipak nakon 1946. godine imao uzlazni trend, doživio je novi udar provedbom programa, nacionalizacije zemljišta i ostale imovine, te prisilom ljudi za ulazak u seljačke radne zadruge. Opća karakteristika provedbe ove politike mogla bi se sažeti u sljedećem: "Uzeta je zemlja, strojevi i tvorni­ce od ljudi koji su tim sredstvima znali i htjeli raditi, te je to isto dano ljudima koji niti su znali niti htjeli pošteno raditi".

Četvrti razlog demografskog negativnog trenda
Ovaj razlog imao je ključni utjecaj na napuštanje života u selima Posavine i na veliki pad domicilnog stanovništva. Svaki "sposobniji" stanovnik Posavine napustio je svoj stari dom i krenuo u gradove za poslom u industriji ili u više škole da "ne bi morali raditi". Velik broj radno sposobnih stanovnika Posavine napustio je i zemlju te u potrazi za poslom otišao u zemlje Europe, Amerike, Australije i Novog Zelanda.
Radi usporedbe s ostalim zemljama gubitnicama Drugoga svjetskog rata, daje se usporedni komentar poslijeratnih kretanja na području naših krajeva. Postavlja se pitanje što se s ratnim zarobljenicima činilo u drugim zemljama i što kod nas?
Nakon kapitulacije Trećeg Reicha proglašen je opći prekid neprijateljstava svih vojski. Njemačka i ostale vojske gubitnice vratile su se svojim domovima, predale oružje u talionice ?čelika, ljudi su uzeli u ruke svoje napuštene alate i zanate, te kroz 10-ak godina stvorili ponovno veliku i jaku Njemačku, Italiju, Austriju, Francusku itd.
Na poslijeratnim suđenjima u tim zemljama, osuđeni su ključni krivci rata i ratnih zločina, te su izrečene kazne i izvršene. Mnoštvo običnih ljudi-vojnika nije suđeno i pušteno je da svojim civilnim znanjima krene u izgradnju novog života.
Na području bivše druge Jugoslavije u toku Drugoga svjetskog rata prema raznim izvorima poginulo je što u borbama, što u logorima cca 1-1,5 milijun ljudi. Rat je učinio svoje i za to vrijeme ne može se ništa posebno reći ni zaključiti. Bitne stvari dogodile su se u bliskom poslijeratnom razdoblju, od 1945. do 1965. godine.
Od 9. 5. 1945. godine krenula je opća potjera za pripadnicima svih gubitničkih vojski koje su se povlačile prema Sloveniji i Austriji. Zajedno s balkanskim vojskama gubitničkim vojskama povlačile su se i mnogobrojne njemačke vojne formacije. Dolaskom na prostor Austrije engleski vojni zapovjednici propustili su njemačke vojne formacije da nastave svoj put do svojih domova, ali za balkanske gubitničke vojske put je zatvoren i cjelokupno ljudstvo tih vojski predano je na prevaru pobjedničkoj partizanskoj vojsci Jugoslavije.
U osvetničkim pohodima prema tim vojskama poubijano je prema raznim izvorima od 150 000 do 300 000 ljudi. Slijepa mržnja nije mogla biti svladana ratnim pravom, Haškom konvencijom i konvencijama Crvenoga križa.
Naivnost i štetnost ovih događaja tek nam danas otvaraju oči i trijezni tada pregrijane mozgove. Postavlja se pitanje koliko je medu nestalim ljudima bilo: obrtnika raznih struka, tehničara raznih struka, inženjera raznih struka, seljaka s poljoprivrednim znanjima, profesora, doktora itd.
Politička parola tih godina bila je "svi u obnovu zemlje". Postavlja se pitanje koliko bi obnova zemlje bila brža i kvalitetnija da je u njoj bilo angažirano ovih nestalih 150-300 000 ljudi? Pored toga da su se ti ljudi vratili svojim kućama i nastavili raditi svoje civilne poslove, ne bi došlo do napuštanja i propadanja postojećih domaćinstava i odumiranja cijelih naselja.

Pouka o poslijeratnom razvoju i obnovi zemlje
Usporedbom tretmana gubitničkih vojski Njemačke, Italije, Austrije, s tretmanom gubitničkih vojski na području druge Jugoslavije može se konstatirati:
1. Europske zemlje gubitnice sačuvale su svoje ljudstvo iz gubitničkih vojski, te ih aktivno uključilo u izgradnju  i obnovu  zemlje.  Ovi ljudi izgradili su novi život u tim zemljama, a kada više nisu bili u stani" radi obima poslova raditi sami, otvorene su granice druge Jugoslavije i u izgradnju tih zemalja uključilo se radno-aktivno stanovništvo Jugoslavije. Tako su izgrađene današnja Njemačka, Italija, Austrija i druge zapadno-europske zemlje.
2. U drugoj Jugoslaviji odmah poslije rata likvidirano je cca 15U-300 000 ljudi, te u obnovi zemlje ti ljudi nisu mogli sudjelovati. Kako je i u toku rata poginulo cca 1-1,5 milijuna ljudi, ukupno preživjelo ljudstvo bilo je nedostatno za normalnu izgradnju i obnovu zemlje. Nakon 1960. godine odlazi veliki dio radno sposobnog stanovništva na "privremeni" rad u zapadno-europske zemlje. Procjene pokazuju da je na ovaj način napustilo zemlju 0,6 do 1,0 milijun ljudi. Očito je da za obnovu zemlje nije bilo dovoljno radno i umno sposobnog stanovništva, što je danas i vidljivo kada se usporedi stupanj razvijenosti zapadno-europskih zemalja i tadašnje Jugoslavije.
Pouka o poslijeratnom razvoju i obnovi zemlje mogla bi se sažeti u narodnoj poslovici koja glasi: «Um caruje, a snaga klade valja».

Sažetak odgovora na pitanje iz naslova
1.            Donja Posavina imala je uzlazni trend ukupnog rasta od vremena napuštanja vojne krajine u Austrougarskoj monarhiji do početka Drugoga svjetskog rata.
2. Statistika pokazuje da je 1925. godine u -Jasenovcu s okolnim selima bilo 1247 kuća s 5 271 stanovnikom, a u Krapju 284 kuće sa 926 stanovnika. Broj stanovnika u kućanstvima pokazuje omjer od 3,26 do 4,23, što dokazuje da je u domaćinstvima bilo u prosjeku od 4 do 5 ljudi i djece.
3. Prvi svjetski rat nije imao bitan utjecaj na pad stanovništva te ni na stagnaciju razvoja poljoprivrede i stočarstva.
4.            U vrijeme trajanja Drugoga svjetskog rata zbog nedostatka radno sposobnog muškog stanovništva dolazi do privremenog zastoja u poljoprivredi i stočarstvu.
5.            Najveći broj vojnih obveznika donje Posavine mobiliziran je u ustaške i domobranske postrojbe koje su na kraju rata predstavljale gubitničke vojske.
6.            Krajem Drugoga svjetskog rata  slijepo provođenje osvetničke politike tadašnje vlasti prema gubitničkim vojskama, zaustavilo je razvoj donje Posavine, jer su domaćinstva ostala bez radno sposobnih muškaraca.
7. Donja Posavina od 1945. godine stalno nosi biljeg "ustaškog i domobranskog" kraja te je praktično os tala zaboravljena od tadašnjih vlasti.
8. Slijepo provođenje sovjetske politike kolektivizacije, a kasnije i nacionalizacije zemlje, opreme i tvornica, te prisilno tjeranje ljudi u seljačke radne zadruge, bio je početak kraja u razvoju donje Posavine. Rezultat te politike vidljiv je svakom posjetitelju koji prođe kroz posavska sela od Jasenovca do Siska.
9. Usporedbom poslijeratnog razvoja druge Jugoslavije u donjoj Posavini, s razvojem u zemljama zapadne Europe, danas pokazuje pogubnost jedne slijepe i osvetničke  politike  koju  nitko  nije  smio  ni  pokušati promijeniti kroz punih 45 godina.
10. Posljedice te politike u donjoj Posavini ostavile su nepopravljive tragove, te osim pokušaja čuvanja nedirnute prirode i zaštite graditeljske baštine posavskih sela, ništa  više u  skoroj  budućnosti  neće se moći učiniti.


Posjecenost