SLAVONIJA - POVIJEST NASELJA I PODRIJETLO STANOVNIŠTVA, Mirko Marković, Golden Marketing, Zagreb, 2002.
Ime Krapje potječe od množine krapova (šarana) kojih ima u Savi i po okolnim vodama. ...prvi doseljenici stigli su ovamo 1693. godine, nakon što su Turci pobjegli preko Save. Poslije je to selo dobro napredovalo, i do sredine 20. stoljeća bilo je u njemu oko 300 kuća.
POVIJESNA NASELJA - LONJSKO POLJE, Z. Mavar, K. Mutak, Ministarstvo kulture, Zagreb, 2001.
Prvi spomen toponima Krapje zabiljezen je u ispravi iz godine 1368. o darivanju posjeda Ratolečice na Sunji i Savi gdje se navodi Krapja jama kao jedna od međa toga posjeda (Ratolečica je jedan od posjeda pi. Belinjana - srednjovjekovna Novska nazivala se po njima Belina. Jedan član pl. Belinjana, Vuk Ivanović, darovao je svoj dio toga većeg posjeda svojoj kćeri Klari), no nije sigurno je li tada postojalo i naselje. Turci zauzimaju cijelo ovo područje u prvoj polovici 16. st., te se pretpostavlja da je naselje osnovano tek nakon njihova povlačenja iz Kraljeve Velike nakon 1691. godine, tijekom glavnog vala naseljavanja ničije zemlje u razdoblju od 1692. do 1720. godine. Naselje osnivaju hrvatski doseljenici iz istočne Hrvatske, sisačke Posavine, Polonja, Ivanića i Dubrave. Drvena kapela sv. Antuna na Savi spominje se već u prvoj polovici 18. st. ...kapelu je ugrožavala Sava pa je 1726. godine dalje od rijeke sagradena nova drvena kapela... Kada je 1789. godine u Krapju ustanovljena župa, ta kapela postaje župnom crkvom (do tada je Krapje pripadalo župi Jasenovac). U naselju je 1828. godine sagrađena zgrada osnovne škole, a godine 1831. pod patronatom carske kuće i Dvorskoga ratnog vijeća u Beču sagradena je na novoj lokaciji zidana crkva sv. Antuna Padovanskog u klasicističkom stilu. Godine 1857. u naselju su bile 102 kuće. ...naselje je najveći broj stanovnika u svojoj povijesti imalo 1869. godine (1.363). Doseljenici pretezno dolaze iz Gorskog Kotara, Like i iz krajeva istočne Hrvatske. Stanovnici žive od poljodjelstva, uzgoja stoke i ribarenja. ...oni posjede imaju i na suprotnoj obali rijeke Save s kojima ih veze skela locirana u sredini sela (nesto južnije od crkve). U južnom je dijelu naselja, na Savi, vodenica. Godine 1932. (14. listopada, op. ur.) selo stradava u požaru... U zaleđu sela tijekom 1941. bio je ustaški koncentracijski logor, pa je ovaj lokalitet uključen u Spomen-podrucje Jasenovac.
JASENOVAC NA SAVI, Mijo Mačković, Davor Mačković, vl. naklada, Jasenovac, 2007. o požarima 1887. i 1921. godine
Godine 1927. osnovano je i DVD Krapje. Na Florijanovo domaći župnik
blagoslovio je štrcaljku,
a na Antunovo jasenovački župnik Franjo Tuhy društvenu zastavu.
Najveći požari zabilježeni su upravo u Krapju, a župna spomenica donosi vrlo
precizne
podatke o tim tragičnim događajima. Prvi požar dogodio se godine 1887. 10.
rujna u 5 sati
popodne u staji Luke starijeg Orlića, kbr. 23. "Vatra je uzela takvoga maha
da su živi izgorjeli
: Luka Orlić, Jakov Orlić, Jandro Orlić, Blaž Orlić, Stjepan Orlić, Josip
stariji
Orlić, Josip mlađi Orlić, Toma Orlić, Vinko Orlić, Blaž Barberić, Šimo Barberić, Mijo Barberić, Josip Barberić i Luka
Kasaić.
Potpuno je izgorjelo do 100 kuća i gospodarskih 
zgrada, a štete ima oko
34.000 forinti.
Pretpostavlja se da je vatra bila podmetnuta jer je Luka Orlić dan ranije
našao na svom prozoru
komadić papira, gdje mu netko poručuje da čim prije iz kuće iseli jer će mu
sve izgorjeti."
Drugi veliki požar, također u Krapju, župna spomenica bilježi u noći 14./
15. listopada
1921. godine, u staji Ivana Barberića, kbr. 134. "Vatra potpomognuta strašnim
vjetrom uništila
je do temelja 15 kuća s gospodarskim zgradama. Šteta je procijenjena na oko
milijun dinara, a
tko je nesreću prouzročio ne može se kazati".
NOVA SUBOCKA 1857.-1982., Vojta Šubr, vl. naklada, Nova Subocka, 1982. o pobuni u Krapju 1921.
"Kada je režim u rujnu 1920. godine počeo žigosati konje i popisivati kola, došlo je do snažnih seljačkih pobuna u Hrvatskoj, narocito oko Bjelovara i u Hrvatskom Zagorju. Dotadašnja revolucionarna previranja (1918.-1920.) i njihov produžetak bila su zapravo nastavak revolucionarnih gibanja seljačkih i radničkih masa, koja su počela nakon Oktobarske revolucije i u doba rasula Habsburške Monarhije. Previranja su najsnažnija u Hrvatskoj gdje na seljake utjece Radićeva HRSS. 'Necemo batinašku vladu!' odjekivalo je među seljacima našeg kraja. Među seljacima širile su se glasine kako srpska vojska seljacima oko Bjelovara otima žito i stoku, trgovcima robu, i odvoze u Srbiju. 'Uskoro dolazi red na Novsku', govorilo se medu seljacima i stvarala se neizvjesnost. Negdje u studenom 1921. godine u Krapje dolaze 4 žandara iz Crkvenog Boka. Seljaci pomisliše da su došli radi stoke i zita, te navališe na njih - razoružali su ih, zatvorili i maltretirali. O tome se odmah čulo po okolnim selima, a u Staroj Subockoj su zvona na kapelici zvonila na uzbunu. Naoružani seljaci iz Stare i Nove Subocke odmah se uputiše prema Krapju. U Krapju je bilo mirno, pa su se zaustavili u Plesmu gdje im je govorio Josip Palaić. Neki su išli u Krapje gledati zatvorene žandare. Subočani su svi u Plesmu prenoćili i potom se vratili kućama. Saznavši o događaju u Krapju, seljaci iz Kozarica, naoružani, na konjima su krenuli prema Krapju. Kad su dosli u Novu Subocku, Mato Gračakovic ih je obavijestio daje u Krapju mirno, te se oni vratiše u Kozarice. Žandari i vojska iz Jasenovca prišuljali su se Krapju, upali i oslobodili zatvorenike. Oslobođeni žandari odmah su odali pobunjenike, koji su zatim pohapšeni. Tako je bilo i s buntovnicima iz Plesma i Stare Subocke. Ugušena je pobuna seljaka. U Staroj Subockoj žandari su pokupili oružje i preslušavali pohapšene pobunjenike. Potom su pohapšene zadržali osam dana u zatvoru. U Krapje je smještena vojska koju su seljaci morali mjesec dana besplatno hraniti."