KRATKA POVIJEST SELA KRAPJA, Hrvoje Barberić
Toponim Krapje se prvi put spominje 1368. godine u ispravi o darivanju posjeda Ratolečice na Sunji i Savi gdje se navodi Krapja jama kao jedan od međa posjeda, međutim iz tog vremena još uvijek nema potvrde o postojanju naselja. Područje dolazi pod tursku vlast 1544. godine nakon pada obližnje utvrde Kraljeva Velika. Do naseljavanja područja današnjeg sela Krapja dolazi nakon oslobađanja Kraljeve Velike 1691. godine, kada se na područje današnjeg Krapja naseljava stanovništvo sa križevačkog i sisačkog područja te vjerojatno Gorskog Kotara.
Nakon odvajanja od jasenovačke župe 1789. godine, selo Krapje je zajedno sa okolnim gravitirajućim selima Drenovim Bokom, Plesmom i Puskom postalo samostalnom župom. Podaci iz 1793. godine pokazuju da je u to vrijeme bio određen današnji oblik i veličina sela te lokacija crkve i groblja. Selo se u to vrijeme nalazi u sastavu Vojne Krajine. 1831. godine sagrađena je i župna crkva koja postoji i danas; pučka škola je sagrađena 1871. godine, zgrada pošte 1893., općinska zgrada 1903., zgrada "Zadruge" 1913. godine, dok je Dobrovoljno vatrogasno društvo osnovano 1925. godine.
Zahvaljujući prometnom položaju uz rijeku Savu i plodnoj zemlji, broj stanovnika u drugoj polovini devetnaestog stoljeća brzo raste, a demografski vrhunac je selo doseglo tridesetih godina dvadesetog stoljeća kada broji oko 1200 stanovnika. Između dva rata Krapje je bilo općinsko središte u čijem su sastavu bila sela Drenov Bok, Plesmo i Puska. Brzi rast sela je prekinut 14. listopada 1932. godine kada je Krapje zahvatio veliki požar u kojem su izgorjele brojne drvene kuća.
Početkom drugog svjetskog rata, u kolovozu 1941. godine vlasti NDH otvaraju u Krapju koncentracioni logor koji je zatvoren u studenom iste godine. Selo je u poraću drugog svjetskog rata pretrpilo značajan gubitak stanovništva. U desetljećima nakon drugog svjetskog rata Krapje je zbog iseljavanja u velike gradove i odlaska stanovnika na privremeni rad u inozemstvo demografski opustjelo, a demografsku sliku sela je djelomično popravilo naseljavanje hrvatskih obitelji iz Bosne i Hercegovine.
Za vrijeme Domovinskog rata 1991.-1995. godine selo se nalazilo na prvoj liniji bojišta i tijekom rata je imalo jednu civilnu žrtvu. U rujnu 1995. godine je Krapje proglašeno Selom graditeljske baštine te je donesena administrativna odluka o zabrani rušenja drvenih kuća. Devedesetih godina sagrađen je novi most preko rijeke Strug, u kućanstva uvedeni telefoni te vodovod. Prema poslijednjem popisu stanovništva iz 2001. godine Krapje ima 76 kućanstava u kojima živi 179 stanovnika (90 žena i 89 muškaraca) , od čega je 25 stanovnika mlađih od 20 godina. Danas Krapje postaje atraktivna izletnička i turistička lokacija.
Autohtoni prezimenski fond obuhvaća prezimena; Barberić, Junaci, Karas, Koberac, Kramarić, Krčelić, Lacković, Lončarević, Matić, Matleković, Orlić, Oštarević, Palaić, Peldić, Popić, Posavac, Srnčević. Prema popisu stanovnika iz 2001. godine u selu žive sljedeće obitelji (broj članova/broj kućanstava); Babić 2/1, Barberić 2/2, Bičanić 2/1, Božić 7/1, Brnić 1/1, Brodarić 1/1, Brtan 3/2, Cota 1/1, Čmelješević 2/1, Hećimović 10/4, Hlušička 1/1, Karaš 3/1, Koberac 13/4, Kovačić 1/1, Kramarić 2/2, Krizmanić 6/4, Kukor 1/1, Lončarević 4/3, Luketić 1/1, Malkoč 1/1, Matić 19/8, Matleković 10/4, Mitrović 1/1, Novaković 2/1, Orlić 9/5, Oštarević 3/1, Palajić 3/1, Peldić 14/7, Popić 6/3. Posavac 8/3, Rakarić 2/1, Srnčević 7/2, Stanković 1/1, Strmić 1/1, Šimičić 1/1, Španić 1/1, Štaub 1/1, Štefanac 1/1, Šrefanec 1/1, Turkalj 8/3, Udić 1/1, Vuković 11/3, Zorko 4/1